Zato što su posrednici ili brokeri u osiguranju profesionalci, koji su prošli određene stručne provjere, dobili odobrenje državnog regulatornog tijela za poslove osiguranja,  čija je zadaća pružiti pomoć ugovaratelju osiguranja, osiguraniku tako da pripremi osigurateljno  pokriće prilagođeno potrebama klijenta uz minimiziranje troškova osiguranja. Ne manje značajan posao posrednika je u fazi prijave likvidacije i isplati odštete.

Angažiranje posrednika predstavlja svojevrsnu garanciju sigurnosti i profesionalnosti što je posebno izraženo kod poslovanja sa kreditorima (financijskim institucijama) te kod poslovanja na stranim tržištima.

Posrednik ili broker u osiguranju sukladno čl. 411 st. 1. Zakona o osiguranju (NN 30/2015) dužan je obavljati poslove posredovanja tako da štiti interese ugovaratelja osiguranja, ugovaratelja reosiguranja, odnosno osiguranika.

Sukladno Zakonu o osiguranju (Čl. 428. NN/30/2015) posrednik u osiguranju nema pravo od klijenta zahtijevati plaćanje provizije ili bilo kakvu drugu naplatu, osim ako se posrednik i klijent drugačije ne dogovore.  Iz navedenog proizlazi da u RH posrednika za osiguranje plaća osiguravajuće društvo čija ponuda, u postupku prikupljanja bude odabrana kao najprikladnija za klijenta – ugovaratelja osiguranja.

Broker ili posrednik prema Zakonu o osiguranju štiti interese ugovaratelja osiguranja, osiguranika, dok zastupnik u osiguranju prema istom Zakonu štiti interes osiguratelja.

Broker traži najpovoljniju opciju na cjelokupnom tržištu osiguranja kako bi pronašao ili izradio osigurateljno rješenje prilagođeno potrebama svog klijenta dok zastupnik budućem klijentu prezentira standardizirane proizvode koje zastupani osiguratelj nudi.

Broker s društvom za osiguranje ne smije biti u odnosu uske povezanosti, dok je to društvu za zastupanje omogućeno.

U razvijenijim zemljama, gdje su se dosta rano pojavili brokeri u osiguranju postojala je ujedno i jaka zakonska regulativa vezana uz zaštitu potrošača općenito pa tako i potrošača osigurateljnih usluga. Posrednici ili brokeri u osiguranju su pomoć institucijama država koje brinu o zaštita tih potrošača osigurateljnih proizvoda.

Nedavni pokušaj određenih lobbya da se na cijelom prostoru EU kroz EU parlament usvoji direktiva o obvezi plaćanja brokerskih usluga u osiguranju od strane klijenata, nije urodila plodom između ostalog i zato što su institucije za zaštitu potrošača imale svog utjecaja u sprječavanju istog.

U svim ugovorima između posrednika – brokera u osiguranju i osiguravajućih društava postoji standardna odredba čiji je smisao da „premija osiguranja sklopljena uz posredovanje posrednika u osiguranju  mora biti ista kao da je sklopljena bez njegovog posredovanja“.  I ova odredba u skladu je intencijom zakonodavstva da se poboljša zaštita potrošača, te da ta zaštita potrošaču ne predstavlja dodatni trošak, sukladno smjernicama EU.

Da bi zaštita potrošača bila osigurana i od strane Brokera, Zakon o osiguranju je predvidio zabranu naknadne izmjene provizijske stope između osiguratelja i brokera, nakon što je došlo do prihvaćanja ponude.

Može opozvati nalog (punomoć) za zastupanje. Ukoliko klijent smatra da mu je nastala šteta, može pokreniti postupak naknade štete iz police odgovornosti posrednika. Svaki posrednik mora imati policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti na minimalni iznos od 9.700.000,00 kuna po svakom odštetnom zahtjevu, odnosno 14.650.000,00 kuna za sve odštetne zahtjeve u jednoj godini.

Posrednici ili brokeri mogu raditi sa svim osiguravajućim društvima u RH, a mogu i izvan u svim EU zemljama ukolko zatraže određeni poslovni nastan u tim zemljama.

Posrednici ili brokeri mogu raditi sa svim osiguravajućim društvima u RH, a mogu i izvan u svim EU zemljama ukolko zatraže određeni poslovni nastan u tim zemljama.

Višegodišnji ugovor o osiguranju nije zapreka da se angažira brokera u osiguranju, da se taj ugovor u određeni segmentima prilagodi potrebama ugovaratelja te da ugovaratelj ima stručnu pomoć pri rješavanju odštetnih zahtjeva.

Za klijenta je najbolje da šteu najprije prijavi svom posredniku ili brokeru u osiguranju, a ovaj to prijavi osiguravajućem društvu. Na taj način se izbjegavaju nepotrebna lutanja i nesnalaženja. Daljnji tijek pomoći rješavanja odštetnih zahtjeva obveza je posrednika u osiguranju. Svakako da je potrebna suradnja i odgovornih osoba kod ugovaratelja s koji se koordiniraju sve aktivnosti.

S obzirom da troškove posrednika za osiguranje ne plaća javni naručitelj on nije u obvezi provoditi postupak javne nabave za angažiranje posrednika u osiguranju.